ŠTA ĆEMO DANAS JESTI?
PITANJE JE KOJE SE POSTAVLJA U SVAKOM VREMENU I U SVIM KULTURAMA.
ALBANSKA
Na albansku kuhinju su jedinstveno uticale turska, grčka, sirijska i italijanska kuhinja. Albanska gastronomija je poznata po visokoj nutritivnoj vrednosti i izvanrednom ukusu. Albanci uživaju u raznovrsnim predjelima, supama, jelima sa kiselim kupusom, čorbama, pitama, pilavima i poslasticama. Glavni obrok kod Albanaca je ručak, koji se obično sastoji od glavnog jela – lagano kuvanog (obično jagnjećeg ili junećeg) mesa i salate od svežeg povrća, kao što su paradajz, krastavac, zelena paprika, masline i feta ili čobanski sir. Salata je začinjena maslinovim uljem, sirćetom i solju. Morski specijaliteti i jela od ribe su česti u primorskim područjima Jonskog i Jadranskog mora, kao i albanskim mestima na jezerima (Drač, Vlora, Skadar, Pogradec i Saranda).
Među omiljenim bezalkoholnim pićima Albanaca su boza (osvežavajuće piće pripremljeno od kukuruza), koja se pije u severnoj Albaniji, posebno u Kuksu, kao i „rehani” (piće od soka od grožđa), koje je tipično za centralni deo Albanije.
JAGNJETINA SA SOSOM OD JOGURTA (TAVË KOSI) – Recept za 4 osobe
Sastojci:
Sos od jogurta:
Priprema – Meso iseći na 4 dela (u obliku u kome će kasnije biti posluženo), posoliti, posuti biberom i peći u rerni na srednjoj temperaturi, uz dodavanje polovine maslaca i povremeno polivanje sokom od pečenja. Kada je meso do pola ispečeno, dodati pirinač, izvaditi ga iz rerne i ostaviti napolju, pa pripremiti sos od jogurta: mešati brašno i maslac dok smesa ne postane glatka. Dodati jogurt, so, biber i jaja i sve dobro izmešati, pa na kraju dodati brašno. Sos sipati u tepsiju oko mesa i sjediniti ga sa komadima mesa. Peći na temperaturi oko 200°C, oko 45 minuta. Služiti jagnjetinu sa jogurtom toplu. Tavë Kosi – jagnjetina sa jogurtom je jedan od najpoznatijih i omiljenih tradicionalnih specijaliteta Albanije.
(izvor:
http://www.panacomp.net/albanska-gastronomija)
Među omiljenim bezalkoholnim pićima Albanaca su boza (osvežavajuće piće pripremljeno od kukuruza), koja se pije u severnoj Albaniji, posebno u Kuksu, kao i „rehani” (piće od soka od grožđa), koje je tipično za centralni deo Albanije.
JAGNJETINA SA SOSOM OD JOGURTA (TAVË KOSI) – Recept za 4 osobe
Sastojci:
- 1,5 kg jagnjećeg mesa
- 4 kašike maslaca – ½ pakovanja
- 2 kašike pirinča
- so
- biber
Sos od jogurta:
- 1 kašika brašna
- 4 kašike maslaca – ½ pakovanja
- 2 litre jogurta
- 5 jaja
- so
- biber
Priprema – Meso iseći na 4 dela (u obliku u kome će kasnije biti posluženo), posoliti, posuti biberom i peći u rerni na srednjoj temperaturi, uz dodavanje polovine maslaca i povremeno polivanje sokom od pečenja. Kada je meso do pola ispečeno, dodati pirinač, izvaditi ga iz rerne i ostaviti napolju, pa pripremiti sos od jogurta: mešati brašno i maslac dok smesa ne postane glatka. Dodati jogurt, so, biber i jaja i sve dobro izmešati, pa na kraju dodati brašno. Sos sipati u tepsiju oko mesa i sjediniti ga sa komadima mesa. Peći na temperaturi oko 200°C, oko 45 minuta. Služiti jagnjetinu sa jogurtom toplu. Tavë Kosi – jagnjetina sa jogurtom je jedan od najpoznatijih i omiljenih tradicionalnih specijaliteta Albanije.
(izvor:
http://www.panacomp.net/albanska-gastronomija)
MAĐARSKA
Današnja mađarska kuhinja predstavlja sintezu antičkih azijskih sastojaka, pomešanih sa nemačkim, italijanskim i slovenskim elementima. U petnaestom veku, kralj Matija i njegova žena, poreklom iz Napulja, uveli su u mađarsku kuhinju nove sastojke – začine, kao što su beli i crni luk, bez kojih današnju mađarsku kuhinju ne možemo ni da zamislimo.Vremenom, Karpatski basen i Transilvaniju su naselili Sasi, Jermeni, Italijani, Jevreji i Srbi, koji su sa sobom doneli i svoju kuhinju. Elementi turske kuhinje pojavljuju se u vidu kolača, štrudle bejgli, korišćenja patlidžana, paprike punjene kao i sarme. Uticaj austrijske kuhinje donosi raznovsna jela i njihove metode pripremanja.
Luk i paprika su zajednički imenitelj za sva jela mađarske kuhinje. Luk je sasvim sigurno bio prisutan još u onoj mašini iz koje je improvizovan prvi gulaš na svetu, ali njegov drugi neophodan sastojak, paprika, odomaćio se tek u 16. i 17. veku. Kada je jednom prihvaćena, paprika se tako srodila s mađarskom kuhinjom da je postala onaj nužni začin po kome se ona razlikuje od svih ostalih kuhinja na svetskoj gastronomskoj mapi. Mnogi stručnjaci iz oblasti gastronomije kažu da je to jedna od najboljih kuhinja na svetu.
Najpopularnije jelo mađarske kuhinje je GULAŠ. To je veoma hranljivo i ukusno jelo. U gradu Giula nalazi se restoran pod nazivom „Akademija za gulaš”, gde se gostima nudi nekoliko verzija ovog popularnog jela. Kuriozitet restorana je da se hrana ne priprema u kuhinji, već na otvorenom, u bašti.
PAPRIKAŠ – još jedno poznato mađarsko jelo. Pravi se od živine, teletine, jagnjetine ili ribe. Jelo je obilno natopljeno pavlakom i velikodušno začinjeno paprikom.
TUROŠ ČUSAN – originalno jelo, koje ne možete probati nigde osim u Mađarskoj. Ovo je kombinacija suprotnosti: rezanaca, sira, pavlake i čvaraka. Zvuči čudno, ali je veoma ukusno!
RETEŠ – takozvane „Mađarske štrudle”. Ovo je obično slatka štrudla sa makom, orasima, medom, višnjama ili jabukama. Tu su razne reteše sa pečurkama, mesom, ribom i kupusom. Za pripremu ovog jela koristi se posebna vrsta brašna, koja je već označena u mađarskom prodavnicama – „Brašno za štrudle”.
MAĐARSKI LEČO – jelo od paradajza, paprike, paprikaša, piletine, knedli i luka. Obično se služi uz kulen i pirinač.
FAZELEK – sasvim originalno jelo od povrća, koje je isečeno na male komade i dinstano u vodi, a zatim dodat krompir i pavlaka sa brašnom. Jedan od najpopularnijih sorti fazeleka u Mađarskoj je sa spanaćem, kupusom, sočivom i tikvicama.
(izvori:
https://studenti.rs/skripte/turizam-ugostiteljstvo/madarska kuhinja/
https://www.mouzenidis.com/sr-rs/hungary/article/cuisine_hungary)
Luk i paprika su zajednički imenitelj za sva jela mađarske kuhinje. Luk je sasvim sigurno bio prisutan još u onoj mašini iz koje je improvizovan prvi gulaš na svetu, ali njegov drugi neophodan sastojak, paprika, odomaćio se tek u 16. i 17. veku. Kada je jednom prihvaćena, paprika se tako srodila s mađarskom kuhinjom da je postala onaj nužni začin po kome se ona razlikuje od svih ostalih kuhinja na svetskoj gastronomskoj mapi. Mnogi stručnjaci iz oblasti gastronomije kažu da je to jedna od najboljih kuhinja na svetu.
Najpopularnije jelo mađarske kuhinje je GULAŠ. To je veoma hranljivo i ukusno jelo. U gradu Giula nalazi se restoran pod nazivom „Akademija za gulaš”, gde se gostima nudi nekoliko verzija ovog popularnog jela. Kuriozitet restorana je da se hrana ne priprema u kuhinji, već na otvorenom, u bašti.
PAPRIKAŠ – još jedno poznato mađarsko jelo. Pravi se od živine, teletine, jagnjetine ili ribe. Jelo je obilno natopljeno pavlakom i velikodušno začinjeno paprikom.
TUROŠ ČUSAN – originalno jelo, koje ne možete probati nigde osim u Mađarskoj. Ovo je kombinacija suprotnosti: rezanaca, sira, pavlake i čvaraka. Zvuči čudno, ali je veoma ukusno!
RETEŠ – takozvane „Mađarske štrudle”. Ovo je obično slatka štrudla sa makom, orasima, medom, višnjama ili jabukama. Tu su razne reteše sa pečurkama, mesom, ribom i kupusom. Za pripremu ovog jela koristi se posebna vrsta brašna, koja je već označena u mađarskom prodavnicama – „Brašno za štrudle”.
MAĐARSKI LEČO – jelo od paradajza, paprike, paprikaša, piletine, knedli i luka. Obično se služi uz kulen i pirinač.
FAZELEK – sasvim originalno jelo od povrća, koje je isečeno na male komade i dinstano u vodi, a zatim dodat krompir i pavlaka sa brašnom. Jedan od najpopularnijih sorti fazeleka u Mađarskoj je sa spanaćem, kupusom, sočivom i tikvicama.
(izvori:
https://studenti.rs/skripte/turizam-ugostiteljstvo/madarska kuhinja/
https://www.mouzenidis.com/sr-rs/hungary/article/cuisine_hungary)
MAKEDONSKA
Makedonska kuhinja ili „makedonska kujna” mešavina je grčkih, srpskih, albanskih i turskih uticaja, a od svake je uzela ono najbolje. Zahvaljujući podneblju, na prvom mestu klimi pogodnoj za uzgajanje voća, povrća i začina, i plodnog tla, makedonska kuhinja je bogata, raznolika i gurmanska „od glave do pete”.
Raznovrsni ukusni tradicionalni specijaliteti Makedonije su: turli tava, banica-, Ohridska i Pelisterska pastrmka, punjene paprike, pastrmajlija, musaka… Kao i u drugim delovima Balkana, i u makedonskoj kuhinji se oseti orijentalni „štih” u ukusnim lokumima, baklavama i tulumbama.
Gurmani tvrde da se makedonski specijalitet “gravče na tavče” može po kvalitetu ukusa porediti sa tartufima, školjkama i kavijarom, kao i da kvalitet makedonskog pasulja doprinosi izvranrednom ukusu ovog tradicionalnog makedonskog jela.
Najomiljenije povrće u Makedoniji je crvena paprika i gaji je svako domaćinstvo. Venci crvene paprike koji se suše, viseći na svakoj terasi su obavezan sastojak mnogih makedonskih jela ajvar, ljutenica…
AJVAR
Sastojci:
Priprema – Cele paprike i patlidžane najbolje je da ispečete na roštilju, ili u rerni 20 minuta, ugrejanoj na 220°C. Odmah nakon pečenja povrće stavite u plastične kese na nekoliko minuta, kako bi ga para omekšala radi lakšeg ljuštenja paprika.
Očistite ih od kore i semenki, pa prebacite u mrežastu vrećicu, koju ćete zakačiti negde visoko kako bi se povrće ocedilo od viška tečnosti preko noći.
Paprike i patlidžan zatim sameljite i prebacite u veliki lonac. Kuvajte “na suvo” oko dva sata uz neprestano mešanje, dok ne ispari sva voda. Postepeno dolivajte po pola litra ulja dok ga smesa paprike i patlidžana ne popije. Ukuvanu smesu na kraju dobro izmešajte varjačom dok ne postane kremasta.
Potom ajvar nalijte u tegle koje su sterilisane u rerni, ugrejanoj na 200°C.
Na vrhu svake tegle ajvara dosipajte malo malo ulja i stavite poklopac. Tegle ogrnite ćebetom da se postepeno hlade 24 sata. Čuvajte ih na hladnom i tamnom mestu.
(izvori:
http://www.panacomp.net/makedonska-kuhinja-gastronomija-makedonije/
http://alas.matf.bg.ac.rs/~mi06058/makedonija.htm
Raznovrsni ukusni tradicionalni specijaliteti Makedonije su: turli tava, banica-, Ohridska i Pelisterska pastrmka, punjene paprike, pastrmajlija, musaka… Kao i u drugim delovima Balkana, i u makedonskoj kuhinji se oseti orijentalni „štih” u ukusnim lokumima, baklavama i tulumbama.
Gurmani tvrde da se makedonski specijalitet “gravče na tavče” može po kvalitetu ukusa porediti sa tartufima, školjkama i kavijarom, kao i da kvalitet makedonskog pasulja doprinosi izvranrednom ukusu ovog tradicionalnog makedonskog jela.
Najomiljenije povrće u Makedoniji je crvena paprika i gaji je svako domaćinstvo. Venci crvene paprike koji se suše, viseći na svakoj terasi su obavezan sastojak mnogih makedonskih jela ajvar, ljutenica…
AJVAR
Sastojci:
- 50 kg rog paprika
- 10 kg patlidžana
- 5 litara ulja
- so
Priprema – Cele paprike i patlidžane najbolje je da ispečete na roštilju, ili u rerni 20 minuta, ugrejanoj na 220°C. Odmah nakon pečenja povrće stavite u plastične kese na nekoliko minuta, kako bi ga para omekšala radi lakšeg ljuštenja paprika.
Očistite ih od kore i semenki, pa prebacite u mrežastu vrećicu, koju ćete zakačiti negde visoko kako bi se povrće ocedilo od viška tečnosti preko noći.
Paprike i patlidžan zatim sameljite i prebacite u veliki lonac. Kuvajte “na suvo” oko dva sata uz neprestano mešanje, dok ne ispari sva voda. Postepeno dolivajte po pola litra ulja dok ga smesa paprike i patlidžana ne popije. Ukuvanu smesu na kraju dobro izmešajte varjačom dok ne postane kremasta.
Potom ajvar nalijte u tegle koje su sterilisane u rerni, ugrejanoj na 200°C.
Na vrhu svake tegle ajvara dosipajte malo malo ulja i stavite poklopac. Tegle ogrnite ćebetom da se postepeno hlade 24 sata. Čuvajte ih na hladnom i tamnom mestu.
(izvori:
http://www.panacomp.net/makedonska-kuhinja-gastronomija-makedonije/
http://alas.matf.bg.ac.rs/~mi06058/makedonija.htm
RUMUNSKA
Rumunska kuhinja je raznovrstan spoj različitih jela, poteklih od brojnih tradicija sa kojima je gastronomija Rumunije došla u dodir, ali je takođe očuvala svoje sopstvene odlike. Na gastronomiju Rumunije je značajno uticala turska kuhinja, kao i kuhinje drugih susednih naroda, kao što su Nemci, Mađari i Srbi. U gastronomiji Rumunije postoje ostaci francuske i bečke kuhinje, kao i kuhinja drugih zapadnoevropskih zemalja. Pod uticajem Rimljana je nastao izuzetno ukusan, rumunski tradicionalni desert – testo sa sirom, poznato kao „alivenci”, „branzoaice” i „pasca”. Tokom proslavljanja Uskrsa se svake godine priprema tradicionalna „pasca”, uz „cozonac”, koji podseća na vazdušast kolač i sadrži ratluk, orahe i lešnike.
Potpuno različite vrste jela su ponekad deo opšteg naziva. Na primer, kategorija „ciorba” obuhvata veliki broj supa sa jedinstvenim kiselim ukusom. One mogu biti supe od mesa i povrća, škembića ili telećih nogica, koje se sve začinjavaju sokom od limuna, pavlakom, sirćetom ili tradicionalno boršom – fermentiranim mekinjama pšenice. Omiljeno glavno jelo u Rumuniji predstavljaju „mititei”, ćufte „perişoare” u supi i šnicla. Jelo koje se najčešće priprema u Rumuniji je „mămăligă”, kačamak od kukuruznog brašna, koji se jede kao glavno jelo, ili prilog, ili umesto hleba. „Mămăligă” je nemasno, veoma vlaknasto jelo, bez holesterola. Uz druga ukusna rumunska jela najčešće se služi „polenta”, koja potiče još iz vremena Rimljana. To je jelo od grubo ili sitno mlevenog kukuruznog žutog ili belog brašna, koje se kuva na vodi u obliku kaše i tako jede, ili se zapeče. Svinjsko meso i piletina imaju prvenstvo u izboru mesa u Rumuniji, ali su junetina i riba takođe omiljeni. Rumuni izuzetno vole proizvode od svinjskog mesa – slaninu, šunku, kotlete i raznovrsne suhomesnate proizvode. Kaše, pečenja i jela kuvana u keramičkoj posudi od povrća, salate, turšija i kiseli kupus su uobičajeni ručak u Rumuniji. Sa mesnim obrokom se u Rumuniji uvek poslužuje povrće iz turšije, pripremljeno u slanoj vodi ili sirćetu.
MAMALJUGA
Mamaljuga, tradicionalna seljačka hrana je često korišćena umesto hleba ili kao glavno jelo u siromašnim delovima Rumunije. Međutim, poslednjih decenija se mamaljuga pojavila kao vrhunski specijalitet u najboljim restoranima u Rumuniji. Obično se kuva u kipućoj zasoljenoj vodi, u izlivenom gvozdenom loncu, koji zovu „ceaun” ili „tuci”. Kada se mamaljuga priprema na seljački način, da bi se koristila kao zamena hlebu, treba da je mnogo gušća-čvršća nego uobičajena italijanska palenta, tako da se može seći na kriške, kao hleb. Kada se priprema u druge svrhe, može biti mnogo tečnija, te ponekad ima gustinu kao čorba. Obzirom da mamaljuga prijanja na metalne površine, može se seći na kriške i jesti rukom, kao što se jede hleb. Mamaljuga se često služi sa pavlakom i sirom („mămăliguţă cu brânză şi smântână”) ili umešana u posudi sa toplim mlekom („mămăliguţă cu lapte”). Nekada se kriške mamaljuge proprže na ulju ili masti, što im daje izgled i ukus kukuruznog hleba.
Pošto se mamaljuga a može koristiti kao zamena za hleb u mnogim rumunskim i moldavskim jelima, postoji nekoliko jela čiju osnovu čini mamaljuga, ili je njihov sastavni deo ili prilog. Verovatno je najpoznatije među tim jelima „sarmale” – vrsta kuglica od kupusa sa mamaljugom. Varijanta ovog specijaliteta u Bugarskoj se zove kačamak, koji se uglavnom služi uz mladi sir ili slaninicu ili pečenu svinjetinu, sa zapečenom kožicom („prăzhki”). Drugi omiljeni rumunski specijalitet, čija je osnova mamaljuga je „bulz”, koga čine kuglice od mamaljuge, punjene sirom i maslacem i zapačene u rerni.
(izvor:
http://www.panacomp.net/gastronomija-rumunije-rumunska-kuhinja/)
Potpuno različite vrste jela su ponekad deo opšteg naziva. Na primer, kategorija „ciorba” obuhvata veliki broj supa sa jedinstvenim kiselim ukusom. One mogu biti supe od mesa i povrća, škembića ili telećih nogica, koje se sve začinjavaju sokom od limuna, pavlakom, sirćetom ili tradicionalno boršom – fermentiranim mekinjama pšenice. Omiljeno glavno jelo u Rumuniji predstavljaju „mititei”, ćufte „perişoare” u supi i šnicla. Jelo koje se najčešće priprema u Rumuniji je „mămăligă”, kačamak od kukuruznog brašna, koji se jede kao glavno jelo, ili prilog, ili umesto hleba. „Mămăligă” je nemasno, veoma vlaknasto jelo, bez holesterola. Uz druga ukusna rumunska jela najčešće se služi „polenta”, koja potiče još iz vremena Rimljana. To je jelo od grubo ili sitno mlevenog kukuruznog žutog ili belog brašna, koje se kuva na vodi u obliku kaše i tako jede, ili se zapeče. Svinjsko meso i piletina imaju prvenstvo u izboru mesa u Rumuniji, ali su junetina i riba takođe omiljeni. Rumuni izuzetno vole proizvode od svinjskog mesa – slaninu, šunku, kotlete i raznovrsne suhomesnate proizvode. Kaše, pečenja i jela kuvana u keramičkoj posudi od povrća, salate, turšija i kiseli kupus su uobičajeni ručak u Rumuniji. Sa mesnim obrokom se u Rumuniji uvek poslužuje povrće iz turšije, pripremljeno u slanoj vodi ili sirćetu.
MAMALJUGA
Mamaljuga, tradicionalna seljačka hrana je često korišćena umesto hleba ili kao glavno jelo u siromašnim delovima Rumunije. Međutim, poslednjih decenija se mamaljuga pojavila kao vrhunski specijalitet u najboljim restoranima u Rumuniji. Obično se kuva u kipućoj zasoljenoj vodi, u izlivenom gvozdenom loncu, koji zovu „ceaun” ili „tuci”. Kada se mamaljuga priprema na seljački način, da bi se koristila kao zamena hlebu, treba da je mnogo gušća-čvršća nego uobičajena italijanska palenta, tako da se može seći na kriške, kao hleb. Kada se priprema u druge svrhe, može biti mnogo tečnija, te ponekad ima gustinu kao čorba. Obzirom da mamaljuga prijanja na metalne površine, može se seći na kriške i jesti rukom, kao što se jede hleb. Mamaljuga se često služi sa pavlakom i sirom („mămăliguţă cu brânză şi smântână”) ili umešana u posudi sa toplim mlekom („mămăliguţă cu lapte”). Nekada se kriške mamaljuge proprže na ulju ili masti, što im daje izgled i ukus kukuruznog hleba.
Pošto se mamaljuga a može koristiti kao zamena za hleb u mnogim rumunskim i moldavskim jelima, postoji nekoliko jela čiju osnovu čini mamaljuga, ili je njihov sastavni deo ili prilog. Verovatno je najpoznatije među tim jelima „sarmale” – vrsta kuglica od kupusa sa mamaljugom. Varijanta ovog specijaliteta u Bugarskoj se zove kačamak, koji se uglavnom služi uz mladi sir ili slaninicu ili pečenu svinjetinu, sa zapečenom kožicom („prăzhki”). Drugi omiljeni rumunski specijalitet, čija je osnova mamaljuga je „bulz”, koga čine kuglice od mamaljuge, punjene sirom i maslacem i zapačene u rerni.
(izvor:
http://www.panacomp.net/gastronomija-rumunije-rumunska-kuhinja/)
SRPSKA
Pitanje „čije je ovo jelo“, na Balkanu je teško pitanje. Sarme su arapskog porekla, gibanica takođe, ili još preciznije, egipatskog, burek je preuzet od Osmanlija, slatko koje su izmislili Kinezi postalo je nezaobilazno posluženje gostiju u Srbiji, ćevapi takođe dolaze iz orijentalne kuhinje. Srpsku kuhinju čine zapravo jela sa sve četiri strane sveta. Prava gastronomska revolucija nastaje dolaskom krompira, pasulja i paprike iz prekookeanskih zemalja, kojima se kasnije pridružio i paradajz. Uticaj Austrougarske bio je posebno jak u Vojvodini – otuda nam je stigao rinflajš, ćušpajz, gulaš, paprikaš, štrudla… Dok je čorba u srpsku kuhinju stigla s Turcima, „domaću supu” su doneli Nemci, a đuveč i podvarak su došli sa Istoka. Kao autentično srpsko jelo istraživači navode – poparu koja se sprema od starog hleba uz dodatak sira i kajmaka. Svaka zemlja ima svoju verziju hleba, namirnice koja se spominje u najstarijim dokumentima, u svakoj religiji, molitvama, receptima, savetima o zdravlju. Hleb je, za Srbe, bio i ostao, simbol života. On je i simbol blagostanja i gostoprimstva, te se i danas gosti svečano dočekuju hlebom i solju. Posebne vrste hleba se mese za praznike i slavlja: česnica, vasilica, postupaonica, slavski kolač…
SLAVSKI KOLAČ – Ukoliko krsna slava pada u mrsan dan, slavski kolač može da se mesi s mlekom, jajima i puterom. Najpre se zamesi pivski kvasac rano ujutru, tako što ćete u jedan manji lonac izdrobiti 30 grama pivskog kvasca, naliti ga mlakim mlekom, razbiti grudvice, dodati malo soli i toliko brašna da se može napraviti retko testo. Šerpu s kvascem stavite na toplo mesto, ali je nikako ne izlažite suviše velikoj toploti, jer bi u tom slučaju kvasac mogao da prokisne, a testo postane crveno. Dok kvasac kisne, prosejte 1,5 kg brašna, stavite ga u sud za mešenje (ovaj sud, po mogućnosti, upotrebljavajte samo za mešenje slavskog kolača) i kraj šporeta dobro zagrejte. U drugi sud stavite četiri žumanca, četiri kašike šećera, komadić putera, uskisli kvasac, pa sve zajedno dobro izmešajte. Nastružite koru limuna, postepeno dodajte zagrejano brašno, nastavite s mešenjem testa, dolivajući mlako mleko i nekoliko kapi osvećene vodice (koju je sveštenik za slavu osvetio) dok se testo ne zamesi. Kada testo u sudu počne da se odvaja i kada po njemu počnu da iskaču klobuci, dobro je i dovoljno umešeno. Da bi testo bilo još bolje, za vreme mešenja možete dodavati i pomalo rastopljenog putera. Testo pokrijte čistom krpom i ostavite ga da stoji na toplom mestu da bi naraslo. Kada testo napuni sud, znači da je gotovo. Izručite ga na dasku za mešenje, pravite i ukrašavajte kolač. Slavski kolač može biti i postan ako krsna slava pada u posne dane. Mesi se na isti način kao i mrsni, samo bez mleka, jaja i putera.
(izvori:
http://www.politika.rs/sr/clanak/374348/Srpska-kuhinja-gastronomski-atlas
https://www.osmehiorasi.com/lifestyle/2018/3/1/istorija-i-zanimljivosti-o-hlebu)
SLAVSKI KOLAČ – Ukoliko krsna slava pada u mrsan dan, slavski kolač može da se mesi s mlekom, jajima i puterom. Najpre se zamesi pivski kvasac rano ujutru, tako što ćete u jedan manji lonac izdrobiti 30 grama pivskog kvasca, naliti ga mlakim mlekom, razbiti grudvice, dodati malo soli i toliko brašna da se može napraviti retko testo. Šerpu s kvascem stavite na toplo mesto, ali je nikako ne izlažite suviše velikoj toploti, jer bi u tom slučaju kvasac mogao da prokisne, a testo postane crveno. Dok kvasac kisne, prosejte 1,5 kg brašna, stavite ga u sud za mešenje (ovaj sud, po mogućnosti, upotrebljavajte samo za mešenje slavskog kolača) i kraj šporeta dobro zagrejte. U drugi sud stavite četiri žumanca, četiri kašike šećera, komadić putera, uskisli kvasac, pa sve zajedno dobro izmešajte. Nastružite koru limuna, postepeno dodajte zagrejano brašno, nastavite s mešenjem testa, dolivajući mlako mleko i nekoliko kapi osvećene vodice (koju je sveštenik za slavu osvetio) dok se testo ne zamesi. Kada testo u sudu počne da se odvaja i kada po njemu počnu da iskaču klobuci, dobro je i dovoljno umešeno. Da bi testo bilo još bolje, za vreme mešenja možete dodavati i pomalo rastopljenog putera. Testo pokrijte čistom krpom i ostavite ga da stoji na toplom mestu da bi naraslo. Kada testo napuni sud, znači da je gotovo. Izručite ga na dasku za mešenje, pravite i ukrašavajte kolač. Slavski kolač može biti i postan ako krsna slava pada u posne dane. Mesi se na isti način kao i mrsni, samo bez mleka, jaja i putera.
(izvori:
http://www.politika.rs/sr/clanak/374348/Srpska-kuhinja-gastronomski-atlas
https://www.osmehiorasi.com/lifestyle/2018/3/1/istorija-i-zanimljivosti-o-hlebu)
HRVATSKA
Geografski položaj u kojem se prepliću mediteranska, planinska i kontinentalna klima, čini da svaka regija obiluje vlastitim specijalitetima.
Kuhinja Dalmacije predstavlja zaseban svet čije su značajke tek nedavno otkrivene, kao što su kuhinje ostra: Hvara, Korčule, Brača (vitalac, jelo spravljeno od janjećih iznutrica umotanih u crijevo te pečeno na gradelama), Visa (sardine na gradelama, kao u vrijeme starih Grka; pita sa sardinama s Komiže i Visa, jelo slično današnjoj modernoj pizzi).
Svježa morska riba (zubatac, brancin, lovrata, kirnja, skuša, sardina) na roštilju, kuhana ili marinirana; zatim tu su mekušci (lignje, sipe, hobotnice), rakovi (škampe, jastozi) i školjke (dagnje, kamenice, mušule) kuhane u ribljoj juhi ili kao rižoto.
Od jela od mesa, pršut je nedvojbeno bez rivala – svinjski but dimljen i sušen na buri (iz Drniša), serviran sa suhim, uglavnom kozjim sirom (poznati sirevi su oni s Paga i iz Dubrovnika) i slanim zelenim i crnim maslinama, kaparama i lučicama.
Janjetina je također veoma cijenjena, osobito kuhana ili pečena na otvorenoj vatri (Franjevačka begovica s Visovca, ili lopiz s otoka Iža); također, sušena ovčetina (kaštradina), rozbif, dalmatinski gulaš (pašticada) s njokima, koji poslužuju mnogi restorani.
Kuhano povrće je također omiljeno jelo (blitva s krumpirima, umak od rajčica), često je mješavina uzgojenog i samoniklog povrća, začinjenog maslinovim uljem i vinskim octom ili serviranog s mesom (manestra – tjestenina s mljevenim mesom, arambašići – punjeni listovi loze).
SINJSKI ARAMBAŠIĆI
Sinjski arambašići nalaze se na popisu zaštićenih nematerijalnih hrvatskih kulturnih dobara, dalmatinski su specijalitet i neizostavni su dio jelovnika svih proslava, te se pripremaju za Božić, blagdan Velike Gospe, svečani alkarski ručak, svadbe i u drugim prigodama. Poslužuju se i u bogatim i u siromašnim domaćinstvima. Specijalitet poprilično sličan sarmi, no sa par bitnih razlika: meso za punjenje se ne melje, već se sjecka nožem, a u njega se dodaju i različite vrste sušenog mesa (ali ne i riža). Osim toga, u jelo se stavljaju i cimet, muškatni oraščić i klinčići, što mu daje vrlo specifičnu aromu.
Junetinu, teletinu i svinjetinu nasjeckamo nožem (ne meljemo) i premjestimo u veliku zdjelu. Dodamo sjeckanu slaninu i luk, protisnuti češnjak, sjeckani peršin, muškatni oraščić, cimet, naribanu koricu limuna, sol i papar, sve zajedno dobro izmiješamo i ostavimo pokriveno da odleži po prilici jedan sat. Od glavice kiselog kupusa odvojimo listove i nožićem stanjimo deblje dijelove pri dnu listova, da ih lakše savijemo. Na listove stavljamo po 1 veliku žlicu mesne smjese i savijemo u arambašiće (sarmice). Na dno nauljene, duboke, zemljane posude s poklopcem položimo nekoliko listova kiselog kupusa, posipamo narezanim kupusom, te na njih složimo arambašiće, suho meso i sudžuk. Sve zajedno prekrijemo narezanim kiselim kupusom, začinimo s nekoliko klinčića, lovorovim listom, prelijemo s toliko vode da prekrije sastojke, poklopimo i stavimo u zagrijanu pećnicu, na 150°C, po prilici 1 sat i 30 minuta.
(izvor:
https://www.hrvatska+gastronomija+istorijat
https://gastro.24sata.hr/spajza/totalni-hit-top-10-autohtonih-hrvatskih-jela-9354
http://narodni.net/priprema-tradicija-sinjskih-arambasica/)
Kuhinja Dalmacije predstavlja zaseban svet čije su značajke tek nedavno otkrivene, kao što su kuhinje ostra: Hvara, Korčule, Brača (vitalac, jelo spravljeno od janjećih iznutrica umotanih u crijevo te pečeno na gradelama), Visa (sardine na gradelama, kao u vrijeme starih Grka; pita sa sardinama s Komiže i Visa, jelo slično današnjoj modernoj pizzi).
Svježa morska riba (zubatac, brancin, lovrata, kirnja, skuša, sardina) na roštilju, kuhana ili marinirana; zatim tu su mekušci (lignje, sipe, hobotnice), rakovi (škampe, jastozi) i školjke (dagnje, kamenice, mušule) kuhane u ribljoj juhi ili kao rižoto.
Od jela od mesa, pršut je nedvojbeno bez rivala – svinjski but dimljen i sušen na buri (iz Drniša), serviran sa suhim, uglavnom kozjim sirom (poznati sirevi su oni s Paga i iz Dubrovnika) i slanim zelenim i crnim maslinama, kaparama i lučicama.
Janjetina je također veoma cijenjena, osobito kuhana ili pečena na otvorenoj vatri (Franjevačka begovica s Visovca, ili lopiz s otoka Iža); također, sušena ovčetina (kaštradina), rozbif, dalmatinski gulaš (pašticada) s njokima, koji poslužuju mnogi restorani.
Kuhano povrće je također omiljeno jelo (blitva s krumpirima, umak od rajčica), često je mješavina uzgojenog i samoniklog povrća, začinjenog maslinovim uljem i vinskim octom ili serviranog s mesom (manestra – tjestenina s mljevenim mesom, arambašići – punjeni listovi loze).
SINJSKI ARAMBAŠIĆI
Sinjski arambašići nalaze se na popisu zaštićenih nematerijalnih hrvatskih kulturnih dobara, dalmatinski su specijalitet i neizostavni su dio jelovnika svih proslava, te se pripremaju za Božić, blagdan Velike Gospe, svečani alkarski ručak, svadbe i u drugim prigodama. Poslužuju se i u bogatim i u siromašnim domaćinstvima. Specijalitet poprilično sličan sarmi, no sa par bitnih razlika: meso za punjenje se ne melje, već se sjecka nožem, a u njega se dodaju i različite vrste sušenog mesa (ali ne i riža). Osim toga, u jelo se stavljaju i cimet, muškatni oraščić i klinčići, što mu daje vrlo specifičnu aromu.
Junetinu, teletinu i svinjetinu nasjeckamo nožem (ne meljemo) i premjestimo u veliku zdjelu. Dodamo sjeckanu slaninu i luk, protisnuti češnjak, sjeckani peršin, muškatni oraščić, cimet, naribanu koricu limuna, sol i papar, sve zajedno dobro izmiješamo i ostavimo pokriveno da odleži po prilici jedan sat. Od glavice kiselog kupusa odvojimo listove i nožićem stanjimo deblje dijelove pri dnu listova, da ih lakše savijemo. Na listove stavljamo po 1 veliku žlicu mesne smjese i savijemo u arambašiće (sarmice). Na dno nauljene, duboke, zemljane posude s poklopcem položimo nekoliko listova kiselog kupusa, posipamo narezanim kupusom, te na njih složimo arambašiće, suho meso i sudžuk. Sve zajedno prekrijemo narezanim kiselim kupusom, začinimo s nekoliko klinčića, lovorovim listom, prelijemo s toliko vode da prekrije sastojke, poklopimo i stavimo u zagrijanu pećnicu, na 150°C, po prilici 1 sat i 30 minuta.
(izvor:
https://www.hrvatska+gastronomija+istorijat
https://gastro.24sata.hr/spajza/totalni-hit-top-10-autohtonih-hrvatskih-jela-9354
http://narodni.net/priprema-tradicija-sinjskih-arambasica/)